Network


Latest external collaboration on country level. Dive into details by clicking on the dots.

Hotspot


Dive into the research topics where Sandra Šikić is active.

Publication


Featured researches published by Sandra Šikić.


PLOS ONE | 2014

The effects of cadmium-zinc interactions on biochemical responses in tobacco seedlings and adult plants.

Mirta Tkalec; Petra Peharec Štefanić; Petra Cvjetko; Sandra Šikić; Mirjana Pavlica; Biljana Balen

The objective of the present study was to investigate the effects of cadmium-zinc (Cd-Zn) interactions on their uptake, oxidative damage of cell macromolecules (lipids, proteins, DNA) and activities of antioxidative enzymes in tobacco seedlings as well as roots and leaves of adult plants. Seedlings and plants were exposed to Cd (10 µM and 15 µM) and Zn (25 µM and 50 µM) as well as their combinations (10 µM or 15 µM Cd with either 25 µM or 50 µM Zn). Measurement of metal accumulation exhibited that Zn had mostly positive effect on Cd uptake in roots and seedlings, while Cd had antagonistic effect on Zn uptake in leaves and roots. According to examined oxidative stress parameters, in seedlings and roots individual Cd treatments induced oxidative damage, which was less prominent in combined treatments, indicating that the presence of Zn alleviates oxidative stress. However, DNA damage found in seedlings, and lower glutathione reductase (GR) and superoxide dismutase (SOD) activity recorded in both seedlings and roots, after individual Zn treatments, indicate that Zn accumulation could impose toxic effects. In leaves, oxidative stress was found after exposure to Cd either alone or in combination with Zn, thus implying that in this tissue Zn did not have alleviating effects. In conclusion, results obtained in different tobacco tissues suggest tissue-dependent Cd-Zn interactions, which resulted in activation of different mechanisms involved in the protection against metal stress.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2010

Effect of Copper on the Toxicity and Genotoxicity of Cadmium in Duckweed (Lemna minor L.)

Petra Cvjetko; Sonja Tolić; Sandra Šikić; Biljana Balen; Mirta Tkalec; Željka Vidaković-Cifrek; Mirjana Pavlica

Effect of Copper on the Toxicity and Genotoxicity of Cadmium in Duckweed (Lemna Minor L.) We investigated interactions between copper (in the concentrations of 2.5 μmol L-1 and 5 μmol L-1) and cadmium (5 μmol L-1) in common duckweed (Lemna minor L.) by exposing it to either metal or to their combinations for four or seven days. Their uptake increased with time, but it was lower in plants treated with combinations of metals than in plants treated with either metal given alone. In separate treatments, either metal increased malondialdehyde (MDA) level and catalase and peroxidase activity. Both induced DNA damage, but copper did it only after 7 days of treatment. On day 4, the combination of cadmium and 5 μmol L-1 copper additionally increased MDA as well as catalase and peroxidase activity. In contrast, on day 7, MDA dropped in plants treated with combinations of metals, and especially with 2.5 μmol L-1 copper plus cadmium. In these plants, catalase activity was higher than in copper treated plants. Peroxidase activity increased after treatment with cadmium and 2.5 μmol L-1 copper but decreased in plants treated with cadmium and 5 μmol L-1 copper. Compared to copper alone, combinations of metals enhanced DNA damage after 4 days of treatment but it dropped on day 7. In conclusion, either metal given alone was toxic/genotoxic and caused oxidative stress. On day 4 of combined treatment, the higher copper concentration was more toxic than either metal alone. In contrast, on day 7 of combined treatment, the lower copper concentration showed lower oxidative and DNA damage. These complex interactions can not be explained by simple antagonism and/or synergism. Further studies should go in that direction. Učinak bakra na toksičnost i genotoksičnost kadmija u vodenoj leći (Lemna minor L.) U svrhu istraživanja interakcija između bakra kao esencijalnog elementa te kadmija kao neesencijalnog i toksičnog metala, vodenu leću Lemna minor L. uzgajali smo na podlogama s kadmijem (5 μmol L-1) odnosno s bakrom (2,5 μmol L-1 i 5 μmol L-1) te s njihovim kombinacijama. Unos metala u biljke povećavao se s trajanjem pokusa, a kod kombinacije metala u biljkama je izmjerena niža količina kadmija nego u onima uzgajanima samo na kadmiju. U biljkama tretiranim pojedinačnim metalom došlo je do povećanja sadržaja malondialdehida (MDA) te aktivnosti katalaze i peroksidaze u odnosu na kontrolne biljke. Također, primijećeno je oštećenje DNA iako kod bakra tek sedmog dana tretmana. Količina MDA i aktivnost obaju enzima dodatno se povećala na tretmanu kombinacijom kadmija i bakra (5 μmol L-1) nakon četvrtog dana pokusa, dok se količina MDA smanjila nakon sedmog dana kod kombinacije kadmija i 2,5 μmol L-1 bakra. U tim biljkama primijećena je i veća aktivnost katalaze, dok je aktivnost peroksidaze porasla na tretmanu kadmijem i 2,5 μmol L-1 bakrom, ali se smanjila na tretmanu kadmijem i 5 μmol L-1 bakrom. Oštećenje DNA koje je bilo veće kod kombinacije metala nakon četvrtog dana, osobito u usporedbi sa samim bakrom, smanjilo se nakon sedmog dana pokusa. Iz ovih rezultata može se zaključiti da su oba metala u istraživanim koncentracijama toksična i genotoksična za vodenu leću i da uzrokuju oksidacijski stres. Kadmij u kombinaciji s bakrom više koncentracije bio je toksičniji od pojedinačnih metala nakon četvrtog dana pokusa, dok su u biljaka tretiranih kombinacijom kadmija i bakra niže koncentracije toksični učinci bili manji. Budući da su primijećene interakcije vrlo kompleksne i ne uključuju samo antagonizam odnosno sinergizam potrebna su daljnja istraživanja.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2012

Cadmium and Zinc Induced Similar Changes in Protein and Glycoprotein Patterns in Tobacco (Nicotiana tabacum L.) Seedlings and Plants

Petra Peharec Štefanić; Sandra Šikić; Petra Cvjetko; Biljana Balen

The effects of 10 μmol L-1 and 15 μmol L-1 cadmium (Cd), a nonessential toxic element and 25 μmol L-1 and 50 μmol L-1 zinc (Zn), an essential micronutrient, on proteins and glycoproteins of Nicotiana tabacum L. seedlings and plants were investigated after exposure to each metal alone or to their combinations. Changes in only few polypeptides related to heavy metal treatments were observed in tobacco seedlings and leaves of adult plants, while the greatest change in total soluble protein pattern was observed in plant roots. Differences between control and treated tobacco tissues were more pronounced in the glycoprotein pattern, which was analysed by application of different lectins. The majority of the detected glycoproteins in leaves and roots of adult plants can be considered as a result of enhanced glycosylation due to heavy metal stress. The difference in glycoproteins between Cd and Zn application on tobacco seedlings and adult plants could not be determined since enhanced glycosylation was noticed after treatment with either metal alone or in combination. Therefore, it can be concluded that both metals induced N- and Oglycosylation as a result of changed environmental conditions.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Growth and photosynthetic responses of Lemna minor L. exposed to cadmium in combination with zinc or copper.

Željka Vidaković-Cifrek; Mirta Tkalec; Sandra Šikić; Sonja Tolić; Hrvoje Lepeduš; Branka Pevalek-Kozlina

Abstract Metals have a variety of negative outcomes on plants, essential components of any ecosystem. The effects of CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 or 50 μmol L-1), and CuCl2 (2.5 or 5 μmol L-1) and combinations of CdCl2 with either ZnCl2 or CuCl2 on the growth, photosynthetic pigments, and photosystem II (PSII) efficiency of duckweed (Lemna minor L.) were investigated. All of the treatments caused growth inhibition and remarkable metal accumulation in plant tissue after 4 and 7 days. In the combined treatments, the accumulation of each metal applied was lesser in comparison to treatments with single metals. After 4 days, all of the treatments generally diminished chlorophyll a content and decreased the maximum quantum yield (Fv/Fm) and effective quantum yield (ΔF/F’m) of PSII. However, after 7 days of exposure to a combination of Cd and Zn, pigment content and PSII activity recovered to control levels. A higher concentration of Cu (5 μmol L-1) as well as Cd in combination with Cu had a prolonged inhibitory effect on photosynthetic features. Our results suggest that growth inhibition was due to the toxic effect of absolute metal quantity in plant tissue. Zn counteracted Cd uptake, as seen from the recovery of pigment content and PSII efficiency in plants exposed for 7 days to the Cd and Zn combination. Cu-induced oxidative stress led to a prolonged inhibitory effect in plants treated both with a higher concentration of Cu (5 μmol L-1) and simultaneously with Cd and Cu. Our findings could contribute to general knowledge on anthropogenic and environmental contaminants that endanger plant communities and significantly disrupt the sensitive balance of an ecosystem by influencing photosynthetic mechanisms. Izloženost metalima može izazvati različite štetne učinke u biljaka. Vodene leće izložili smo solima teških metala CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 μmol L-1 ili 50 μmol L-1) i CuCl2 (2,5 μmol L-1 ili 5 μmol L-1) te kombinaciji CdCl2 sa svakom od navedenih koncentracija ZnCl2 i CuCl2. Rast biljaka, količina fotosintetskih pigmenata i učinkovitost fotosistema II (PSII) mjereni su nakon četiri i sedam dana tretmana. Utvrđeno je da su svi tretmani uzrokovali značajnu inhibiciju rasta te akumulaciju metala u biljci. U biljaka koje su bile izložene kombinacijama teških metala količina pojedinog metala u tkivu bila je niža u odnosu na količinu istog metala u biljaka izloženih samo tom metalu. Nakon četiri dana tretmana sva su tri metala, neovisno o tome jesu li bila primijenjena zasebno ili u kombinacijama, uzrokovala smanjenje količine klorofila a i pad vrijednosti maksimalnog (Fv/Fm) i efektivnog (ΔF/F’m) prinosa PSII. Međutim, u biljaka koje su bile istovremeno izlagane kadmiju i cinku, vrijednosti količine pigmenata i učinkovitost PSII vratile su se nakon sedam dana na kontrolnu razinu, a bakar u koncentraciji 5 μmol L-1 te kombinacija kadmija i bakra i dalje su imali inhibitorni učinak. Budući da smanjeno primanje pojedinog metala uočeno u biljaka izloženih kombiniranim tretmanima nije ublažilo inhibitorni učinak na rast, možemo zaključiti da je inhibicija rasta uzrokovana apsolutnom količinom metala primljenog u tkivo. Povećanje količine fotosintetskih pigmenata i učinkovitosti PSII nakon sedam dana tretmana kadmijem i cinkom upućuje na oporavak biljaka, što se može objasniti ublažavajućim djelovanjem cinka na učinak kadmija uslijed smanjenog primanja kadmija u biljku. Suprotno tome, dugotrajni inhibitorni učinak istovremenog tretmana biljaka kadmijem i bakrom te samim bakrom u koncentraciji 5 μmol L-1 može se objasniti oksidacijskim stresom uzrokovanim bakrom. Rezultati ovoga istraživanja pridonose saznanjima o štetnim učincima antropogenih i okolišnih onečišćivača, koji narušavanjem mehanizama fotosinteze ugrožavaju ne samo biljke i njihove zajednice nego i osjetljivu ravnotežu ekosustava.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Assessment of acrylamide toxicity using a battery of standardised bioassays

Mira Zovko; Željka Vidaković-Cifrek; Želimira Cvetković; Jasna Bošnir; Sandra Šikić

Acrylamide is a monomer widely used as an intermediate in the production of organic chemicals, e.g. polyacrylamides (PAMs). Since PAMs are low cost chemicals with applications in various industries and waste- and drinking water treatment, a certain amount of non-polymerised acrylamide is expected to end up in waterways. PAMs are non-toxic but acrylamide induces neurotoxic effects in humans and genotoxic, reproductive, and carcinogenic effects in laboratory animals. In order to evaluate the effect of acrylamide on freshwater organisms, bioassays were conducted on four species: algae Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata, duckweed Lemna minor and water flea Daphnia magna according to ISO (International Organization for Standardisation) standardised methods. This approach ensures the evaluation of acrylamide toxicity on organisms with different levels of organisation and the comparability of results, and it examines the value of using a battery of low-cost standardised bioassays in the monitoring of pollution and contamination of aquatic ecosystems. These results showed that EC50 values were lower for Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata than for Daphnia magna and Lemna minor, which suggests an increased sensitivity of algae to acrylamide. According to the toxic unit approach, the values estimated by the Lemna minor and Daphnia magna bioassays, classify acrylamide as slightly toxic (TU=0-1; Class 1). The results obtained from algal bioassays (Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata) revealed the toxic effect of acrylamide (TU=1-10; Class 2) on these organisms. Akrilamid je monomer koji se koristi kao intermedijer u proizvodnji organskih kemikalija, npr. poliakrilamida (PAM-a). PAM se primjenjuje u različitim industrijama te u obradi otpadnih voda i tretmanu vode za piće, a prihvatljiv je i zbog niske cijene. Široka upotreba PAM-a u spomenute svrhe predstavlja rizik od toga da određena količina nepolimeriziranog akrilamida dospije u vodene ekosustave. PAM je netoksičan, ali akrilamid ima neurotoksične učinke u ljudi te je također dokazana njegova genotoksičnost, kancerogenost i štetan utjecaj na reprodukcijski sustav u laboratorijskih životinja. U cilju procjene toksičnosti akrilamida provedeni su biotestovi na četirima vrstama slatkovodnih organizama: na zelenim algama Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata, vodenoj leći Lemna minor i vodenbuhi Daphnia magna. Biotestovi su provedeni prema standardiziranim ISO metodama, što osigurava procjenu toksičnosti akrilamida na organizme različitog stupnja organizacije, usporedivost rezultata i procjenu pogodnosti korištenja niza standardiziranih biotestova prihvatljive cijene za praćenje zagađenja i onečišćenja vodnih ekosustava. Rezultati su pokazali da su EC50 vrijednosti niže nakon izlaganja zelenih algi Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata akrilamidu u odnosu na vrijednosti dobivene za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, što pokazuje veću osjetljivost algi. S obzirom na klasifikacijski sustav za izražavanje stupnja toksičnosti, a na temelju vrijednosti utvrđenih za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, akrilamid se može klasificirati kao slabo toksičan (TU=0-1; razred 1). Rezultati dobiveni testovima na algama (Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subspicata) dokazuju toksičan učinak akrilamida na tim organizmima (TU=1-10; razred 2).


Chemosphere | 2018

Physiological, ultrastructural and proteomic responses of tobacco seedlings exposed to silver nanoparticles and silver nitrate

Petra Peharec Štefanić; Petra Cvjetko; Renata Biba; Ana-Marija Domijan; Ilse Letofsky-Papst; Mirta Tkalec; Sandra Šikić; Mario Cindrić; Biljana Balen

Since silver nanoparticles (AgNPs) are a dominant nanomaterial in consumer products, there is growing concern about their impact on the environment. Although numerous studies on the effects of AgNPs on living organisms have been conducted, the interaction of AgNPs with plants has not been fully clarified. To reveal the plant mechanisms activated after exposure to AgNPs and to differentiate between effects specific to nanoparticles and ionic silver, we investigated the physiological, ultrastructural and proteomic changes in seedlings of tobacco (Nicotiana tabacum) exposed to commercial AgNPs and ionic silver (AgNO3) from the seed stage. A higher Ag content was measured in seedlings exposed to AgNPs than in those exposed to the same concentration of AgNO3. However, the results on oxidative stress parameters obtained revealed that, in general, higher toxicity was recorded in AgNO3-treated seedlings than in those exposed to nanosilver. Ultrastructural analysis of root cells confirmed the presence of silver in the form of nanoparticles, which may explain the lower toxicity of AgNPs. However, the ultrastructural changes of chloroplasts as well as proteomic study showed that both AgNPs and AgNO3 can affect photosynthesis. Moreover, the majority of the proteins involved in the primary metabolism were up-regulated after both types of treatments, indicating that enhanced energy production, which can be used to reinforce defensive mechanisms, enables plants to cope with silver-induced toxicity.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Procjena toksičnosti akrilamida pomoću standardiziranih biotestova

Mira Zovko; Željka Vidaković-Cifrek; Želimira Cvetković; Jasna Bošnir; Sandra Šikić

Acrylamide is a monomer widely used as an intermediate in the production of organic chemicals, e.g. polyacrylamides (PAMs). Since PAMs are low cost chemicals with applications in various industries and waste- and drinking water treatment, a certain amount of non-polymerised acrylamide is expected to end up in waterways. PAMs are non-toxic but acrylamide induces neurotoxic effects in humans and genotoxic, reproductive, and carcinogenic effects in laboratory animals. In order to evaluate the effect of acrylamide on freshwater organisms, bioassays were conducted on four species: algae Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata, duckweed Lemna minor and water flea Daphnia magna according to ISO (International Organization for Standardisation) standardised methods. This approach ensures the evaluation of acrylamide toxicity on organisms with different levels of organisation and the comparability of results, and it examines the value of using a battery of low-cost standardised bioassays in the monitoring of pollution and contamination of aquatic ecosystems. These results showed that EC50 values were lower for Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata than for Daphnia magna and Lemna minor, which suggests an increased sensitivity of algae to acrylamide. According to the toxic unit approach, the values estimated by the Lemna minor and Daphnia magna bioassays, classify acrylamide as slightly toxic (TU=0-1; Class 1). The results obtained from algal bioassays (Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata) revealed the toxic effect of acrylamide (TU=1-10; Class 2) on these organisms. Akrilamid je monomer koji se koristi kao intermedijer u proizvodnji organskih kemikalija, npr. poliakrilamida (PAM-a). PAM se primjenjuje u različitim industrijama te u obradi otpadnih voda i tretmanu vode za piće, a prihvatljiv je i zbog niske cijene. Široka upotreba PAM-a u spomenute svrhe predstavlja rizik od toga da određena količina nepolimeriziranog akrilamida dospije u vodene ekosustave. PAM je netoksičan, ali akrilamid ima neurotoksične učinke u ljudi te je također dokazana njegova genotoksičnost, kancerogenost i štetan utjecaj na reprodukcijski sustav u laboratorijskih životinja. U cilju procjene toksičnosti akrilamida provedeni su biotestovi na četirima vrstama slatkovodnih organizama: na zelenim algama Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata, vodenoj leći Lemna minor i vodenbuhi Daphnia magna. Biotestovi su provedeni prema standardiziranim ISO metodama, što osigurava procjenu toksičnosti akrilamida na organizme različitog stupnja organizacije, usporedivost rezultata i procjenu pogodnosti korištenja niza standardiziranih biotestova prihvatljive cijene za praćenje zagađenja i onečišćenja vodnih ekosustava. Rezultati su pokazali da su EC50 vrijednosti niže nakon izlaganja zelenih algi Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata akrilamidu u odnosu na vrijednosti dobivene za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, što pokazuje veću osjetljivost algi. S obzirom na klasifikacijski sustav za izražavanje stupnja toksičnosti, a na temelju vrijednosti utvrđenih za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, akrilamid se može klasificirati kao slabo toksičan (TU=0-1; razred 1). Rezultati dobiveni testovima na algama (Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subspicata) dokazuju toksičan učinak akrilamida na tim organizmima (TU=1-10; razred 2).


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Assessment of acrylamide toxicity using a battery of standardised bioassays / Procjena toksičnosti akrilamida pomoću standardiziranih biotestova

Mira Zovko; Željka Vidaković-Cifrek; Želimira Cvetković; Jasna Bošnir; Sandra Šikić

Acrylamide is a monomer widely used as an intermediate in the production of organic chemicals, e.g. polyacrylamides (PAMs). Since PAMs are low cost chemicals with applications in various industries and waste- and drinking water treatment, a certain amount of non-polymerised acrylamide is expected to end up in waterways. PAMs are non-toxic but acrylamide induces neurotoxic effects in humans and genotoxic, reproductive, and carcinogenic effects in laboratory animals. In order to evaluate the effect of acrylamide on freshwater organisms, bioassays were conducted on four species: algae Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata, duckweed Lemna minor and water flea Daphnia magna according to ISO (International Organization for Standardisation) standardised methods. This approach ensures the evaluation of acrylamide toxicity on organisms with different levels of organisation and the comparability of results, and it examines the value of using a battery of low-cost standardised bioassays in the monitoring of pollution and contamination of aquatic ecosystems. These results showed that EC50 values were lower for Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata than for Daphnia magna and Lemna minor, which suggests an increased sensitivity of algae to acrylamide. According to the toxic unit approach, the values estimated by the Lemna minor and Daphnia magna bioassays, classify acrylamide as slightly toxic (TU=0-1; Class 1). The results obtained from algal bioassays (Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata) revealed the toxic effect of acrylamide (TU=1-10; Class 2) on these organisms. Akrilamid je monomer koji se koristi kao intermedijer u proizvodnji organskih kemikalija, npr. poliakrilamida (PAM-a). PAM se primjenjuje u različitim industrijama te u obradi otpadnih voda i tretmanu vode za piće, a prihvatljiv je i zbog niske cijene. Široka upotreba PAM-a u spomenute svrhe predstavlja rizik od toga da određena količina nepolimeriziranog akrilamida dospije u vodene ekosustave. PAM je netoksičan, ali akrilamid ima neurotoksične učinke u ljudi te je također dokazana njegova genotoksičnost, kancerogenost i štetan utjecaj na reprodukcijski sustav u laboratorijskih životinja. U cilju procjene toksičnosti akrilamida provedeni su biotestovi na četirima vrstama slatkovodnih organizama: na zelenim algama Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata, vodenoj leći Lemna minor i vodenbuhi Daphnia magna. Biotestovi su provedeni prema standardiziranim ISO metodama, što osigurava procjenu toksičnosti akrilamida na organizme različitog stupnja organizacije, usporedivost rezultata i procjenu pogodnosti korištenja niza standardiziranih biotestova prihvatljive cijene za praćenje zagađenja i onečišćenja vodnih ekosustava. Rezultati su pokazali da su EC50 vrijednosti niže nakon izlaganja zelenih algi Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata akrilamidu u odnosu na vrijednosti dobivene za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, što pokazuje veću osjetljivost algi. S obzirom na klasifikacijski sustav za izražavanje stupnja toksičnosti, a na temelju vrijednosti utvrđenih za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, akrilamid se može klasificirati kao slabo toksičan (TU=0-1; razred 1). Rezultati dobiveni testovima na algama (Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subspicata) dokazuju toksičan učinak akrilamida na tim organizmima (TU=1-10; razred 2).


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Growth and photosynthetic responses of Lemna minor L. exposed to cadmium in combination with zinc or copper / Rast i fotosinteza u vodene leće (Lemna minor L.) izložene kadmiju u kombinaciji s cinkom ili bakrom

Željka Vidaković-Cifrek; Mirta Tkalec; Sandra Šikić; Sonja Tolić; Hrvoje Lepeduš; Branka Pevalek-Kozlina

Abstract Metals have a variety of negative outcomes on plants, essential components of any ecosystem. The effects of CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 or 50 μmol L-1), and CuCl2 (2.5 or 5 μmol L-1) and combinations of CdCl2 with either ZnCl2 or CuCl2 on the growth, photosynthetic pigments, and photosystem II (PSII) efficiency of duckweed (Lemna minor L.) were investigated. All of the treatments caused growth inhibition and remarkable metal accumulation in plant tissue after 4 and 7 days. In the combined treatments, the accumulation of each metal applied was lesser in comparison to treatments with single metals. After 4 days, all of the treatments generally diminished chlorophyll a content and decreased the maximum quantum yield (Fv/Fm) and effective quantum yield (ΔF/F’m) of PSII. However, after 7 days of exposure to a combination of Cd and Zn, pigment content and PSII activity recovered to control levels. A higher concentration of Cu (5 μmol L-1) as well as Cd in combination with Cu had a prolonged inhibitory effect on photosynthetic features. Our results suggest that growth inhibition was due to the toxic effect of absolute metal quantity in plant tissue. Zn counteracted Cd uptake, as seen from the recovery of pigment content and PSII efficiency in plants exposed for 7 days to the Cd and Zn combination. Cu-induced oxidative stress led to a prolonged inhibitory effect in plants treated both with a higher concentration of Cu (5 μmol L-1) and simultaneously with Cd and Cu. Our findings could contribute to general knowledge on anthropogenic and environmental contaminants that endanger plant communities and significantly disrupt the sensitive balance of an ecosystem by influencing photosynthetic mechanisms. Izloženost metalima može izazvati različite štetne učinke u biljaka. Vodene leće izložili smo solima teških metala CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 μmol L-1 ili 50 μmol L-1) i CuCl2 (2,5 μmol L-1 ili 5 μmol L-1) te kombinaciji CdCl2 sa svakom od navedenih koncentracija ZnCl2 i CuCl2. Rast biljaka, količina fotosintetskih pigmenata i učinkovitost fotosistema II (PSII) mjereni su nakon četiri i sedam dana tretmana. Utvrđeno je da su svi tretmani uzrokovali značajnu inhibiciju rasta te akumulaciju metala u biljci. U biljaka koje su bile izložene kombinacijama teških metala količina pojedinog metala u tkivu bila je niža u odnosu na količinu istog metala u biljaka izloženih samo tom metalu. Nakon četiri dana tretmana sva su tri metala, neovisno o tome jesu li bila primijenjena zasebno ili u kombinacijama, uzrokovala smanjenje količine klorofila a i pad vrijednosti maksimalnog (Fv/Fm) i efektivnog (ΔF/F’m) prinosa PSII. Međutim, u biljaka koje su bile istovremeno izlagane kadmiju i cinku, vrijednosti količine pigmenata i učinkovitost PSII vratile su se nakon sedam dana na kontrolnu razinu, a bakar u koncentraciji 5 μmol L-1 te kombinacija kadmija i bakra i dalje su imali inhibitorni učinak. Budući da smanjeno primanje pojedinog metala uočeno u biljaka izloženih kombiniranim tretmanima nije ublažilo inhibitorni učinak na rast, možemo zaključiti da je inhibicija rasta uzrokovana apsolutnom količinom metala primljenog u tkivo. Povećanje količine fotosintetskih pigmenata i učinkovitosti PSII nakon sedam dana tretmana kadmijem i cinkom upućuje na oporavak biljaka, što se može objasniti ublažavajućim djelovanjem cinka na učinak kadmija uslijed smanjenog primanja kadmija u biljku. Suprotno tome, dugotrajni inhibitorni učinak istovremenog tretmana biljaka kadmijem i bakrom te samim bakrom u koncentraciji 5 μmol L-1 može se objasniti oksidacijskim stresom uzrokovanim bakrom. Rezultati ovoga istraživanja pridonose saznanjima o štetnim učincima antropogenih i okolišnih onečišćivača, koji narušavanjem mehanizama fotosinteze ugrožavaju ne samo biljke i njihove zajednice nego i osjetljivu ravnotežu ekosustava.


Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju | 2015

Rast i fotosinteza u vodene leće (Lemna minor L.) izložene kadmiju u kombinaciji s cinkom ili bakrom

Željka Vidaković-Cifrek; Mirta Tkalec; Sandra Šikić; Sonja Tolić; Hrvoje Lepeduš; Branka Pevalek-Kozlina

Abstract Metals have a variety of negative outcomes on plants, essential components of any ecosystem. The effects of CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 or 50 μmol L-1), and CuCl2 (2.5 or 5 μmol L-1) and combinations of CdCl2 with either ZnCl2 or CuCl2 on the growth, photosynthetic pigments, and photosystem II (PSII) efficiency of duckweed (Lemna minor L.) were investigated. All of the treatments caused growth inhibition and remarkable metal accumulation in plant tissue after 4 and 7 days. In the combined treatments, the accumulation of each metal applied was lesser in comparison to treatments with single metals. After 4 days, all of the treatments generally diminished chlorophyll a content and decreased the maximum quantum yield (Fv/Fm) and effective quantum yield (ΔF/F’m) of PSII. However, after 7 days of exposure to a combination of Cd and Zn, pigment content and PSII activity recovered to control levels. A higher concentration of Cu (5 μmol L-1) as well as Cd in combination with Cu had a prolonged inhibitory effect on photosynthetic features. Our results suggest that growth inhibition was due to the toxic effect of absolute metal quantity in plant tissue. Zn counteracted Cd uptake, as seen from the recovery of pigment content and PSII efficiency in plants exposed for 7 days to the Cd and Zn combination. Cu-induced oxidative stress led to a prolonged inhibitory effect in plants treated both with a higher concentration of Cu (5 μmol L-1) and simultaneously with Cd and Cu. Our findings could contribute to general knowledge on anthropogenic and environmental contaminants that endanger plant communities and significantly disrupt the sensitive balance of an ecosystem by influencing photosynthetic mechanisms. Izloženost metalima može izazvati različite štetne učinke u biljaka. Vodene leće izložili smo solima teških metala CdCl2 (5 μmol L-1), ZnCl2 (25 μmol L-1 ili 50 μmol L-1) i CuCl2 (2,5 μmol L-1 ili 5 μmol L-1) te kombinaciji CdCl2 sa svakom od navedenih koncentracija ZnCl2 i CuCl2. Rast biljaka, količina fotosintetskih pigmenata i učinkovitost fotosistema II (PSII) mjereni su nakon četiri i sedam dana tretmana. Utvrđeno je da su svi tretmani uzrokovali značajnu inhibiciju rasta te akumulaciju metala u biljci. U biljaka koje su bile izložene kombinacijama teških metala količina pojedinog metala u tkivu bila je niža u odnosu na količinu istog metala u biljaka izloženih samo tom metalu. Nakon četiri dana tretmana sva su tri metala, neovisno o tome jesu li bila primijenjena zasebno ili u kombinacijama, uzrokovala smanjenje količine klorofila a i pad vrijednosti maksimalnog (Fv/Fm) i efektivnog (ΔF/F’m) prinosa PSII. Međutim, u biljaka koje su bile istovremeno izlagane kadmiju i cinku, vrijednosti količine pigmenata i učinkovitost PSII vratile su se nakon sedam dana na kontrolnu razinu, a bakar u koncentraciji 5 μmol L-1 te kombinacija kadmija i bakra i dalje su imali inhibitorni učinak. Budući da smanjeno primanje pojedinog metala uočeno u biljaka izloženih kombiniranim tretmanima nije ublažilo inhibitorni učinak na rast, možemo zaključiti da je inhibicija rasta uzrokovana apsolutnom količinom metala primljenog u tkivo. Povećanje količine fotosintetskih pigmenata i učinkovitosti PSII nakon sedam dana tretmana kadmijem i cinkom upućuje na oporavak biljaka, što se može objasniti ublažavajućim djelovanjem cinka na učinak kadmija uslijed smanjenog primanja kadmija u biljku. Suprotno tome, dugotrajni inhibitorni učinak istovremenog tretmana biljaka kadmijem i bakrom te samim bakrom u koncentraciji 5 μmol L-1 može se objasniti oksidacijskim stresom uzrokovanim bakrom. Rezultati ovoga istraživanja pridonose saznanjima o štetnim učincima antropogenih i okolišnih onečišćivača, koji narušavanjem mehanizama fotosinteze ugrožavaju ne samo biljke i njihove zajednice nego i osjetljivu ravnotežu ekosustava.

Collaboration


Dive into the Sandra Šikić's collaboration.

Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar
Top Co-Authors

Avatar

Hrvoje Lepeduš

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

View shared research outputs
Top Co-Authors

Avatar
Researchain Logo
Decentralizing Knowledge