Zvonimir Sabati

AUTODESK MAYA – MODELING USING POLYGONS

U zavrsnom radu se istražuju mogucnosti modeliranja pomocu poligona. U pocetku se objasnjavaju razlozi odabira teme i upoznaje sa samim 3D modeliranjem i njegovim utjecajem u djelatnostima kao sto su arhitektura, medicina, dizajn zabavnih sadržaja i druge. Potom se govori o programu Autodesk Maya koji je uzet kao programski alat za izradu prakticnog dijela zavrsnog rada. U tom se poglavlju objasnjavaju alati i tehnike koristene u 3D modeliranju te se iste uspoređuju, pritom navodeci njihove prednosti i nedostatke. Također se prikazuju i objasnjavaju razliciti nacini teksturiranja i osvjetljenja scene. U nastavku se Maya uspoređuje sa nekolicinom drugih popularnih programa za 3D modeliranje. Predstavljene su slicnosti i razlike u radu s poligonima kod jednih i kod drugih. U prakticnom dijelu izrađen je model konceptnog automobila s priloženim setom slika zavrsne kompozicije. Govori se o procesu osmisljanja dizajna, izradi skice, osnovnog oblika, dodavanju rezolucije modelu, teksturiranju, postavljanju rasvjete te izradi zavrsne kompozicije.

METHODS AND TECHNIQUES OF ADVANCED TEXTURING

Napredno teksturiranje je proces kojim se na 3D model primjenjuju razlicite vrste mapa koje daju boju, detalje, sjajnost i ostala svojstva. Takva vrsta teksturiranja se može raditi na vise nacina ovisno o zahtjevima i mogucnostima pojedinog projekta. Za adekvatne teksture potrebni su programi za obradu slike poput Adobeovog Photoshop-a, jer se može direktno utjecati na nacin prikaza teksture na 3D modelu. Veliku ulogu u procesu teksturiranja imaju UV tocke. Pomocu njih određujemo granicu unutar koje se iscrtava tekstura, a tu granicu nazivamo UV mapa. Vrlo je važno rasporediti prostor tako da sva lica modela imaju isti broj detalja, bez nepravilnosti. Također je važno koja vrsta materijala se koristi jer on služi kao podloga teksturi. U radu su opisani glavni pojmovi vezani uz teksturiranje, prikazan je postupak UV mapiranja u Autodesk Maya-i, opisan je tijek izrade tekstura, koristenje programa Photoshop i CrazyBump za obradu i generiranje slika, te proces izrade realisticne scene koristenjem spomenutih alata i tehnika.

TECHNOLOGY OF 3D ENGRAVING INSIDE THE CRYSTAL

Lasersko graviranje unutar kristala (Sub-Surface Laser Engraving) dokazuje da je moguce spojiti u harmoniji umjetnost i tehnologiju, oživjeti blistavi kristal i istovremeno stvoriti jedinstveni dar, te je moguce zauvijek zabilježiti važan trenutak vremena u kristalu. Za tu namjenu danas se koriste laseri koji rade na 532nm s brzinom graviranja od najmanje 120.000 tockica po minuti. Za dobivanje konacnog proizvoda važna je priprema modela ili tehnikom 3d modeliranja, obradom slika, teksturiranjem ili skeniranjem. Nije identicna priprema za 3d ispis ili neku drugu namjenu kao i za lasersko graviranje. Tehnikom graviranja unutar kristala spaljuju se tockice promjera 0, 02 do 0, 08 mm na temperaturi od oko 20.000oC i lako se može dogoditi pucanje kristala zbog preklapanja ploha ili linija. Koriste se razliciti algoritmi za horizontalno i vertikalno graviranje jer se tocke graviranja razlikuju po obliku ovisno o prostornom smjestaju unutar kristala. Posebno velike mogucnosti mogu biti kod rada s modelima koji unutar kristala nose niz skrivenih informacija koje se dobivaju razlicitim prostornim položajem elemenata istog modela ili razlicitih modela. U ovom radu ce se pokazati upravo takve tehnike koje su nastale kao rezultat visegodisnjeg istraživanja i koje daju egzaktne rezultate.