Lana Jurčec

How Much, Why and How Adolescents Watch Television : Implications for Affective Well-Being

Cilj istraživanja bio je odrediti doprinos kolicine gledanja televizije, motiva za gledanje i kognitivne ukljucenosti u sadržaj programa objasnjenju afektivne dobrobiti mlađih adolescenata. U istraživanju je sudjelovalo 537 ucenika sedmih i osmih razreda iz deset osnovnih skola u Zagrebu. Uz procjenu kolicine gledanja, primijenjena je skala motiva za gledanje televizije, mjere kognitivne ukljucenosti u gledanje te skala PANAS-C za mjerenje pozitivnih i negativnih emocija kod djece. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su da se motivima za gledanje televizije može objasniti relativno visok postotak varijance negativnih emocija i manji postotak varijance pozitivnih emocija. Kognitivna ukljucenost u sadržaj programa objasnjavala je vrlo malen postotak varijance, dok se kolicina gledanja televizije nije pokazala znacajnim prediktorom ni pozitivnih ni negativnih emocija. Opcenito se može zakljuciti da su rezultati pokazali da koliko adolescenti gledaju televiziju nije povezano s njihovom afektivnom dobrobiti, kako gledaju u maloj je mjeri povezano s afektivnom dobrobiti, i to sa pozitivnim emocijama, dok zasto gledaju televiziju ima najvece implikacije, i to posebno za negativne emocije.